Vrlo često pitanje i sve češće rasprave se mogu čuti po kancelarijama, kafićima i balkonima ( mi Balkanci, naravno, sve čujemo), u vezi problema kojem ćemo se posvetiti kratko u drugom izdanju Iskoristi.me bloga.
Naime, građani, ne samo Crne Gore, već i širom svijeta, redovno primjećuju razlike od onog proizvoda koji je kupljen u jednoj državi od onog koji je kupljen u drugoj državi. Razlike mogu biti sitne, mogu biti i veće. Razlike se primjećuju od garderobe, automobila pa sve do paste za zube.
Često čujemo priče kako, recimo, BMW proizvodi različite serije automobila za teritoriju Njemačke i različite za prostor Balkana. Ili da bijela tehnika koja dolazi na naše prostore, je takozvane ''C'' klase, za razliku od ''A'' ili ''B'' koja se uvozi na Zapadu.
Da li u ovim pričama ima istine ili su dežurni teoretičari zavjere 'prosuli priču'?
Istina je često stvar perspektive i često se krije u sivoj zoni naših stavova.
Naravno da postoje razlike i za to postoji vrlo logično objašnjenje: Masoni, Iluminati i Cia.
Šalu na stranu, razlike u kvalitetu i sastavu istog elementa nekog brenda najčešće su uslovljene regulativama i zakonima one države u kojoj se proizvodi, odnosno , uvozi proizvod. Svaka država ima svoje regulative i zakone koje prate određenu industriju ili oblast privrede. Ti zakoni su proizvod politike, istorije, ekonomije, kulture i društvenih shvatanja i oni se razlikuju od države do države. Globalni brendovi često moraju da se pridržavaju ovih regulativa. Isto tako, postoje oblasti gdje država nema detaljne zakone i propise, i tu korporacije vide priliku da smanje troškove što se često ogleda u redukciji kvaliteta ili barem drugačijem sastavu proizvoda.
Takođe, standard i kultura jedne države uslovljavaju korporacije do određenog nivoa.
Što se tiče standarda, kvalitetniji proizvod je i skuplji proizvod, te u ekonomski razvijenim regijama brendovi šalju najbolje varijante svojih proizvoda, jer građani mogu da priušte da plate više. Iz ove perspektive, logično je da BMW pravi bolje automobile za područje Njemačke, nego za Balkan.
Takođe, korporacijama je profit ultimativni cilj, te zbog toga svoje proizvode prilagođavaju kulturi određene države. Tako je Snickers promijenio svoj sastav čokoladica (izbacio jaja) za područje Indije, jer su shvatili da je u Indiji profitabilnije bazirati takozvanu 'green' proizvodnju.
Tako dolazimo i do velikih proizvođača garderobe, primjenjujući isti princip. Možda Vam je jasnije sada zašto su Vam se skupocjene farmerke kupljene kod nas isprale poslije prvog puta. Ili zašto nam džemperi sadrže više poliestera nego oni isti ali namijenjeni za područje Velike Britanije.
Upravo je ovo bio razlog da se realizuje ideja Iskoristi.me. Uvoziti baš onu garderobu namijenjenu za područje V. Britanije, Njemačke, Švajcarske i sjevera Italije. Onaj džemper što je trebao da se nosi u Londonu, dovesti u Podgoricu, Cetinje ili Pljevlja. Onu kožnu jaknu koja je trebala da se šeta Berlinom, prošetati je Budvom, Nikšićem, Tivtom. Onaj Boss-ov sako koji košta 350 eura, dovesti u Crnu Goru i dati priliku nekom čovjeku da ga kupi za 40,50, 60 eura. Pritom koristiti društvu i praviti profit, dva cilja ka kojima jedna firma treba da strijemi.
I to baš tim redom.